I kuferaši

I kuferaši su, ne samo sponzoruše, isto tako sveprisutni u modernom društvu.
Jer, kako Vam je drage moje, već do sada moralo postati jasno, muški rod izumire. .
Pokažite mi još ono malo, pravih, rasnih, testosteronom nabijenih primjeraka koji jedva čekaju da vas uhvate za guzu potaknuti na to majkom prirodom.
Stoga, oni su jako na cijeni.
I paze kome i što daju!
Moglo bi se ( čak) reći, za koliko.
No to i nije tako čudno, kad im pogledamo plaće i penzije.
Misle - ako smo već bili toliko nepažljivi u mladim danima, krajnji je čas da pripazimo na budućnost. Inače nam neće biti laka!
Kuferaši su, dakle, prinčevi novoga doba u poodmaklim godinama, koji traže neku dobrostojeću samicu, rastavljenu ili udovicu, uz to dobru kuharicu, dobru spremaćicu i pažljivu njegovateljicu.
Kad bi bili iskreni, oglas bi glasio ovako:
-Davno rastavljen, s jednim odraslim djetetom, redovno i kvalitetno održavajućih bitnijih dijelova tijela, s malom plaćicom, još manjom očekivanom penzijom, bez stana, bez televizora, bez automobila, ali s dobro uščuvanom garderobom, spreman da s vama ( ne) dijeli troškove života i da za vrijeme dok " kuferira" izdaje svoj, unajmljeni stan, u podnajam.
Uzmimo za primjer jednog uvaženog zagrebačkog dotepenca.
Baš kako smo rekli, davno rastavljen, sin mu odrastao kod ( bivše)žene, maestro.
Hvala dragome Bogu, znao bi govoriti, što sam se rastao.
Hvala dragome Bogu ( i mojemu ocu), još bi zahvaljivao, što me je dovoljno tukao pa sam zapamtio sve one note koje danas reproduciram.
Hvala Bogu da mi to još i netko plaća, a to što mi malo plaća ionako nije važno, jer se snađem.
Pa kako se snađeš, pitali smo ga, želeći poput njega putovati, uživati na raznim domijencima, i ne mariti za svoj jedini jedincati kufer, nikad kupljeni stan, auto ili televizor.
Pa to ti je lako, podučio nas je, jer me moja matična kuća i hrani i oblači.
S osnovnom plaćicom kupujem samo kozje mlijeko da duže ostanem jarcem, plivam tri put tjedno da ( nekako) isplivam, ne moram misliti gdje ću provesti večer ni što obući, a što se žena tiče, sve će one doći u kazalište ( k meni) prije ili kasnije. (Ovo kasnije mislio je na udovice.) Ja samo odabirem. Ponudim im besplatno mjesto u " našoj" loži, jeftini sok ili kavicu u našem restoranu a nakon toga one mene, za zahvalnost, zovu na sarmice, pa na francuske salatice, pa na punjena jaja, kupuju poklone a ja njima, zna se! Jedino što ( još) imam.I odmah im dam do znanja da više nemam ( i ne dam) pa ako hoće, hoće. A one hoće pa hoće! Samo moram paziti da se (slučajno) ne zaljubim..
Ovo posljednje nam baš nije bilo jasno, no možemo ga pitati što je mislio, neke subote u "Servusu".

Ili, jedan drugi!
Još mladoliki, uvijek dobro raspoložen, bez posla, navodni povratnik sa Kariba, na kojima je ostavio ženu i tri sina, a on je, evo malo skoknuo u Croatiu da se nadiše zraka.
Jer tamošnji ga zrak guši!
Provozao bi nas, ali su mu automobil marke Porsche, netom ukrali, gadovi, pa se sada vuče po policiji , čak je jednu od noći proveo u pritvoru jer je psovao državu i sve u njoj.
" Vidjet će već "oni", vikao je Trgom, kad se vratim na Karibe, ispričat ću svima kakvi smo i kako je " kod nas".
Čula sam da je živio jedno vrijeme s nekom ženom, pa onda s nekom drugom, pa s trećom.
I danas živi s nekom. I dalje nezaposlen, nahranjen, dobre volje, još traži ukradeni auto a na ženu i sinove na Karibima je zaboravio.
Sad telefonira jedinoj kčerki u Beč, prasica, ne pita za njega, govori, a ona njegova bivša, iz Croatie, ne da mu vidjeti djecu, njegova tri sineka, jedan drugome do uha!
A što joj je skrivio? Što je on jadan uopće kome skrivio?
Priča se da je svojevremeno nešto zgriješio dok je radio kao službenik u banci i da ne može već godinama dobiti pasoš. Kako je samo onda našao tu ženu na Karibima i koja su mu to druga tri sina i kčerka uopće?.
A on uvijek lijepo odjeven, ljubezan, ženama mio i drag, s vozačkom dozvolom ali bez auta, s ključevima od stana ali bez stana, s lisnicom ali bez novca, s mobitelom ali bez kartice, pa si ti misli!
Tko ne bi (po)želio takvu nezaposlenost i takvu državu.
Povjerila mi se jedna moja znanica
"Znaš, kad bolje razmislim, ja sam oduvijek bila emancipirana, mislim, oduvijek sam muškarce smatrala ravnopravnima!"
"I ja", rekoh pa skrenem pogled jer je upravo prolazio jedan ravnopravni.
Kuferaš!
Za to mi nije trebao drugi pogled! Uopće!