Srećom, poznato je da ono što ne uništi, osnaži.
Mobing!
Mobing je za mene samo jedna velika, hladna riba. A ribe se jedu, zar ne??
I danas se pitam, užasnuta, nije li "mobing", Moby Dick modernoga doba??
Kad mi usna šupljina oblikuje riječ - mobing a živčani sustav izgovori, istovremeno ugledam velebnog bijelog kita kako me razjapljenih škrga proždire, gušeći me silinom vode iz svojega tijela!
Često se pitam, zašto mi se pričinja baš Moby Dick, lik romana??
1. jer je grdosija, tonama teška i ne može se ljudskim snagama odmaknuti
2. jer joj se ne može oduprijeti kao ni nakazama iz noćnih mora
3. jer podsjeća na hladnoću i bezdušne porive majke prirode
Moj susret s Moby Dickom, desio se davno još, u mom profesionalnom djetinjstvu.
Pišem Vam o njemu tek danas, jer sam (konačno) uspjela odrasti i shvatiti da rezultati mojeg liječničkog zvanja mogu biti tek od Boga po(hvaljeni), dok sam kao malo poznata pjesnikinja i spisateljica kratkih pričica i romana još neshvaćena u rodu i struci.
Jer, "treba li to njoj??", pita me "Moby Dick" i danas.
Obično je to pred jutro, kad se zora smjenjuje s tamom, a nesvjesno ustupa mjesto svjesnom, u strahu od novoga.
Jer sve što je novo, neproživljeno je ( još) i što donosi, tek pitanje je.
Vidite, obično već svi saznaju od Moby Dicka ono što Vi tek slutite. I šute. Kao ribe.
I "pale se" na veliki očekivani događaj " gutanja", Vaše boli i Vašeg gušenja. Kao da ste Isus Krist a oni Jude.
Da li me je Moby Dick počeo gutati u času kad sam u tridesetišestoj godini doktorirala,ili kada je u sklopu moje uspješne, tjedne, kolumne " Santabarbaristi ili Roki s Tuškanca", objavljena humoreska "Klinika Švarcvald", na neprepoznati način reklamirajući rad moje medicinske ustanove, ili se to desilo one noći, na kongresu, kad sam šalom shvatila
" šefov" poziv nastavka druženja u dvoje.
Bili smo, naime, dugogodišnji suradnici, prijatelji čak, a djeca su nam išla u isti razred. I suprugu sam poznavala a moj suprug je bio njegov pacijent.
Nebitno!
Tek sam počela primjećivati da mi se upućuje sve manje pacijenata na pregled.
Prekasno za uzmak!
Već sam klizila niz škrge ogromnoga kita.
Kidanje moje prijave za kongres na kojem sam trebala prikazati svoj znanstveni rad, nije više bila novost, novost je za njega ( šefa) bilo jedino što je upoznao osobu koja mu je spasila ( barem za ono vrijeme) kčerku od velikih nevolja .
"Da", ponavljala sam, želeći izazvati samilost velikoga kita, to sam bila ja, zamolila sam razrednicu da ti ne kaže!"
No neman je već okusila moju bol i učinivši joj se slatkom nije odustajala.
Tek je ispustila još više otrovane sline.
Pritajena, nastavila sam s liječenjem nekolicine pacijenata dnevno, uglavnom onih koji bi, zadovoljni mojim radom dolazili ponovno, trošeći ostatak vremena na pisanje priča i knjiga
( na žalost), te postala autoricom " Šmigulina" ( na sreću), poznatog Canadi i Americi.
Jednog od tih dana, zahvaljujući signalima podsvjesti ( naći ću se "na ulici" s dvoje još nedoškolovane djece, mužem teško bolesnim), odlučila sam oduprijeti se, koristeći mogućnost otvaranja privatne prakse uz redovni posao ( " čuveni član 105!!).
Razveselila sam se dodatnom radu koji mi se učinio ujedno i najvećim dokazom moje osobne sposobnosti i profesionalnosti, zbog čega će me Moby Dick ( ponadala sam se) morati ispljunuti i vratiti u sinje more .
Jer zna se, velike ribe gutaju male ribe, ali ne mogu i velike ribe progutati.
I otvorila privatnu praksu.
Svečano!
I isto tako"svečano"zatvorila zbog u međuvremenu zaprimljenog "nečasnog" otkaza "Ugovora o radu".
A sve se činilo kao u bajci. Kao da sam u jednom času uspjela poravnati svoju visinu s visinom Moby Dicka, zaboravljajući da za to niti jedan čovjek nije sposoban.
Te ostala malom ( ribicom), i to već u utrobi velike ribe, odakle nije bilo povratka.
Što su svi do tada (već) znali.
Znala je glavna sestra s kojom sam ispijala jutarnju kavu, znala je ona koja me pozdravljala na ulazu svako jutro i pri odlasku, sve kolegice i kolege su već (sa)znali, znala je i spremačica koja mi je čistila sobu, svi su to znali osim mene.
Svojim sam se očima u to uvjerila čitajući " Uredovnu zabilješku ravnatelju" danas sretno (u)specijaliziranog štovanog kolege kako ga mjesec dana ranije upozorava da je doznao od jedne pacijentice da se ista ne sjeća mjerenja tlaka te da misli da je joj je upisana vrijednost izmišljena što je ocijenjeno kao otežavajuća dodatna okolnost.
Tako dok sam predhodnoga dana još konzilijarno rješavala jedan teži slučaj, idućeg mi je već stigao dopis.
Sam tekst dopisa nije bio osobito zloćudan i kada me je šefova osobna tajnica ( zato se nazivaju "tajnicama" jer čuvaju šefove tajne) uručivši mi ga, umirila da je takav upućen barem još " polovici" djelatnika, nisam se zabrinula, i nisam preklinjala Moby Dicka, i nisam se ( na vrijeme) opravdala ne osjećajući se krivom, smatrajući dopis zabunom, greškom.
Nesvjesno sam time, što tek danas uviđam, samo pomogla završnoj fazi vlastitog probavljanja.
Otkaz po hitnom postupku!
Egzekucija!
Snijeg je padao, no ja ga više nisam mogla vidjeti.
Epilog:
Kome se povjeriti?
Prijateljima? Očito ih nemaš.
Djeci?, djeci ne, jer će se uplašiti i plakati.
Mužu, koji je bio tek nešto manji Moby Dick, ujedno bolesnom, svakako ne.
Ljubavniku, koji je spreman čekao s košaricom za tvoju odsječenu glavu, besmisleno.
Kome onda reći?
Pa šutiš i " odlaziš" na posao kojega više nemaš.
I javljaš se na burzu, i javljaš se na natječaje, i ne usuđuješ se onu
" majušnu" dodatnu ordinaciju prijaviti kao osamsatnu, plašeći se sline velikog kita i otrova prosipanog kilometrima uokrug, pa uzimaš papir i olovku, računaš, kombiniraš, shvaćaš da je šef već prije tebe (do)znao da imaš uvjeta za prijevremenu mirovinu iako si još daleko premlada, u vrhuncu struke i znanja.
Nosiš svoju sramotu kao Isus križ a čitaju je činovnice na "Socijalnom" gdje vadiš novu zdravstvenu knjižicu, na Mirovinskom gdje te poznaju i žale, žale, što je najgore od svega i misle: "Gdje ima dima ima i vatre.."
Šteta!
Šteta i za pacijente koji pišu:
"Začuđeni smo zbog otkaza, u doktorici smo našli i doktora i prijatelja!
"Posebno mogu reći za doktoricu da je prema meni bila pravi čovjek, profesionalac i humanista!", te pacijent " koji nije postajao":
"Ovim dopisom Vam potvrđujem da sam toga dana bio primljen kod doktorice na pregled!"
Šteta i za korake prema Sindikatu, Komori, Upravnom odboru ustanove, Ministarstvu zdravstva, Sudu, šteta za mjesece za koje sam mogla, zapravo, već napisati neku novu knjigu.
I kada je odlukom Općinskog suda u Zagrebu donesena presuda i mogućnost povratka " na staro", nisam to više mogla prihvatiti. Niti kao čovjek, niti kao stručnjak
Ipak, potvrdilo se da Moby Dick ne voli jake (i velike ribe) Takve ipak do kraja ne može probaviti, unatoč tolikome otrovu.
Mogu reći da je najbolji protuotrov uspješnost temeljena na darovitosti, koju su ti genetski podarile tvoje drevne tete Dena i Ren
( dezoksiribonukleinska i ribonukleinska kiselina). Sjetite se što Vi to možete a ON ne može, kada one u Vama probude za opstanak bitne, osnovne obrambene mehanizme.
Sva sreća da sam se, kako mi se danas čini, od davnih vremena pripremala za taj susret s Moby Dickom, još u vrijeme školovanja u Klasičnoj gimnaziji, na Medicinskom fakultetu, te tijekom života u roditeljskoj kući i kasnije "vlastitoj".
Tako, i dalje ne zanemarujući struku, nastavila pisati priče, pjesme, knjige i eseje, primjetivši odjednom, da me je ogromna neman hladne krvi ispljunula, a ja ponovno, ko i prvog dana u boli rođena, plovim slobodna i sretna:
"Bio je to krvni val žestoke snage, baš kao plimni val. Zbog gubitka funkcije pupčane vene, sve je manje krvi dolazilo u desnu srčanu pretklijetku. Tlak je u njoj naglo pao. Istodobno se povećavao tlak na lijevoj strani srca. Zato se poprečni put kojim je do tada tekla krv zatvorio.Šmigulin se odvajao od majke. Imao je osjećaj da mu pucaju noge, ruke, srce mu je ubrzano tuklo. Uto se počela zatvarati i pupčana vena, a s tim i dotok krvi u nju. Šmigulinovo tiho cviljenje i plač još su jedino čule njegove jadne tete Dena i Rena.
I plakale zajedno s njim." ( Šmigulin ili priča o tvom i mom rođenju - ŠK, Zagreb, 1998)
Pogledajte ovu sliku, nije li ovo jutro nakon rađanja Svijeta? Nije li se u takvom jutru
OdgovoriIzbriši" rodio" naš ( Vaš,moj, Šmigulin?)