Šmigulin-Prva glad

PRVA GLAD

– Gladan sam – zaključio je odjednom Šmigulin.

– Vidiš, to će te nagnati da misliš o svojoj budućnosti – poveselile su se istodobno Dena i Rena.

Na jednom je mjestu ugledao osobito mekanu površinu zida.

Uletio je svom snagom u nju. Osjećao je kako duboko ponire. Sve dublje i dublje. Tada se zaustavio, podrhtavajući još malo poput svemirskog putnika u svemirskom brodu.

Pokušao se bolje smjestiti. Ali nije mogao. Bio je stiješnjen sa svih strana.

– Prevarile ste me, vještice jedne, urlao je na Denu i Renu.

– Znale ste da će ovako biti. – Vikao je. Ljutio se. Ali mu to nije pomoglo. Nije se mogao vratiti u onaj divni slobodni prostor. Uvidjevši da zalud troši snagu, a i osjećajući nezadrživu glad, ogledao se. Osjećao je miris hrane. Jabuka i trešanja koje je volio otac. Pokušao ih je dohvatiti. Prvi put bez uspjeha. Drugi put također. Tek kad je treći put posegnuo za njima, opazio je da ima izrasline poput tisuću ruku.

– Posluži se njima, hvataj, požurivale su ga tete. Uskoro ćeš moći jesti koliko želiš.

Zamahivao je njima sve brže i brže. Primijetio je da se pojavljuju male šupljine, pa veće, da bi se zatim u nastalo jezero izlila topla crvena tekućina, koja je jednom imala okus jabuka, drugi put jagoda, pa luka, čak i mesa. Bila je hranjiva. Ali luk nije volio.

– Tko to jede luk – ritnuo se. A mogao se ritnuti jer je na donjem dijelu već počeo dobivati izdanke koji su podsjećali na noge. Ali još su bile neoblikovane i slabe. Poput nogu Male sirene, prisjetio se Šmigulin priče o Maloj sireni, koja je poradi ljubavi odbacila rep, baš kao i on, i dobila ljudske izdanke, noge.

– Nije li ti žao što tvoje ritanje uznemiruje tvoju majku? – upitala ga je jednom Dena.

– I danas joj je bilo zlo – dopunila ju je Rena.

– Što vi znate – obrecnuo se na njih sad već vidno ojačan Šmigulin. – Pa nju sam progutao, zar se ne sjećate, i nije bila tako lijepa kako mi ju je opisivao otac. Bila je debela, žuta i ružna. – Tete su se zagonetno smješkale.

– Nisi ti progutao nikakvu debelu žutu kraljevnu, ti si samo dobio njezin poljubac. Tek ćeš je upoznati. Onu u koju se zaljubio tvoj otac. Ona ti je majka.

Kako se domoći hrane

Čim se jajašce dobro ugnijezdi, u materničnu stijenku poput korijena počnu urastati  izdanci hranidbenog dijela fetusa, otapajući se svojim sokovima – enzimima.

Tako nastaje šupljina u koju će nakon prodiranja kroz  posljednju prepreku – stijenku majčine krvne žile, poteći majčina krv. Istodobno s ukopavanjem opisanih izdanaka u njih počnu urastati kapilare iz krvožilnog sustava embrija uspostavljajući 16. dana oplodnje prvu cirkulaciju. Krvi majke i djeteta se ne miješaju.

Dakle, glavna je uloga maternične stijenke prolaz hranjivih sastojaka iz majčine krvi u krv fetusa i ujedno čišćenje fetusove krvi jer on sam za to nije sposoban. Majka jede i diše za svoje dijete.