Šmigulin-Tete Dena i Rena

TETE DENA I RENA

Šmigulin nije mogao odrediti tko to viče. No očito je vikao on sam. Kad je ponovno otvorio oči, primijetio je da nema repića i da je okrugao poput muškog jajeta – testisa. To mu nije bilo drago. Kako će sada kliziti, juriti? Odlučio je potražiti kraljevnu i pitati je. Ali je nije vidio. Nije vidio ni crveno srce. No, osjećao je snagu koju mu je obećala.

Mogao se širiti. Pucao je od sreće. Počeo se razdvajati u dijelove. A svaki je dio bio on sam i crvena svjetlost u sredini. Šmigulin je znao da je ta svjetlost iskra života. Ona svjetlost koja će ga voditi do rođenja i nakon rođenja kad bude nalik na svojeg oca ili na majku – divnu kraljevnu.

Odjednom ugleda kako sred svjetlosti, na kraljevskom stolcu, sjedi ostarjela sijeda dama u crvenoj haljini. Na glavi joj svjetlucaju zvijezde, a u ruci drži štap na čijem kraju umjesto držača sjedi Sunce.

I začuje njezin glas.

– Ne boj se. Ja sam tvoja teta, ime mi je Dena. Stara sam koliko i svemir iz kojeg si došao. Ja sam tu da pazim na tebe. Bit ću u svakom djeliću tvoga bića, upravljat ću tvojim razvojem da budeš lijep poput majke, odvažan poput oca i pametan poput ljudskog roda kojemu pripadaš.

– A ja sam Rena – odjednom ga dotakne nečija blaga ruka. Iznenadi se.

Pred njim je stajala ista ona dama koju je gledao u crvenoj haljini, no sada je imala plavu haljinu. I nije sjedila na stolcu. To je tvoja druga teta, objasni mu Dena koja je zapazila njegovu začuđenost. I ona je stara kao i svemir iz kojega dolaziš. Ona je moje drugo ja. Budući da ne smijem napustiti vječnu vatru života o kojoj se brinem, zadužila sam Renu da obiđe sva mjesta u tvojem biću, da prenese moje poruke i ujedno nadgleda izvršavaju li se po mojoj naredbi i uputama. Ona to može.

I dalje se čudio Šmigulin. A kako i ne bi. Toliko se toga dogodilo u trideset i tri sata otkako ga je otac poslao na sastanak s kraljevnom.

O naslijeđu

DNK ili latinski DNA, dezoksiribonukleinska kiselina bjelančevina je u kromosomu, nanizana poput dvostrukog lanca čija se uloga i pojavljivanje pripisuju prijenosu informacija iz naraštaja u naraštaj, milenijama, u svemirskim razmjerima. Te su informacije nasljedna svojstva pohranjena u genima, nasljednome materijalu, nanizanom na opisanom lancu poput bisera. Koliko takvih poruka, gena, ima u jezgri svake ljudske jedinke znamo nakon otkrića karte ljudskog genoma 2002. godine. U svakoj stanici nalazi se 46 kromosoma, polovica majčinih, a polovica očevih. Tako razvoju budućeg djeteta pridonose i otac i majka, nastojeći mu podariti što više svojih vlastitih osobina.