srijeda, 5. siječnja 2011.

Šmigulin- Buđenje


 BUĐENJE





Bila je tiha noć. Sobu je osvjetljavalo blago svjetlo stolne svjetiljke. Glazba je prigušeno svirala. Šmigulin se probudio. Osjećao se još sanjivim, ali u tijelu mu se počela buditi snaga. Kao da ga je počeo pokretati neki nevidljivi unutarnji motor. Oko njega je zijevalo i trljalo oči tisuće njegove braće. – Kako mi je dosadno – pomisli, i glasno izreče Šmigulin. A već sljedećeg trenutka bio je uvučen u bjesomučnu utrku s braćom. – Divno – kliktao je, skližući se niz gladak, topao, sluzav tobogan. Putem se sudarao s onima koji su ga htjeli prestići.
– Kamo tako žuriš? – upita ga najbliži brat Marko. – Što me guraš? – doviknu Eva. – Ne žurim se i ne guram se, samo najbrže klizim, a gle, i repić mi se najbrže pokreće. Kao da smo rakete o kojima mi je pričao otac – usporedi Šmigulin. Otac je bio krupan, okrugla lica. Volio je spavati i u snu hrkati. To je smetalo Šmigulina. Više je volio slušati divne priče o rođenju. Rodit ćeš se, glasila je priča, jednoga dana kad se u tvojeg oca zaljubi prelijepa kraljevna. – A kako će izgledati? – zanimao se Šmigulin. – Imat će nježno lice i blag pogled. Imat će i veliko crveno srce. Kad je tvoj otac zagrli i stisne, ona će te čarobnim poljupcem pretvoriti u maloga princa ili princezu. – Pa to je krasno – pomislio je Šmigulin i onda i sada kad je napredovao tamnim hodnikom. Možda je otac zagrlio kraljevnu? Možda me šalje na sastanak s njom? Na tu misao
neizmjerno se obradovao.  I ta mu misao podari novu snagu.  Tik do njega jurila je Eva, pa Marko, pa Ivan, Ivana i tako nepregledna  kolona nalik na punoglavce. Nesmiljeno su se odguravali  zaboravljajući da su braća. – Što se svi tako gurate? -  ljutnuo se Marko. Marko se nejasno sjećao očeve priče o rođenju. To je bilo zbog toga što je volio sanjariti o zvijezdama.


Kako nastaju spermiji


Spermij je najmanja stanica u tijelu. Lišen svega osim genetske poruke i energije, potpomognut snagom bičastog repa, nalik je na punoglavca koji brzinom od 33 cm/h stiže na ljubavni sastanak. Spermiji mogu živjeti i nekoliko tjedana u kanalima muškog spolovila, no u ženskima gube sposobnost oplođivanja tijekom 48 sati. Smrznuti na –100oC, mogu se, pak, sačuvati desetljećima. Kako se pri diobi zrele muške stanice podijele i spolni kromosomi, X i Y, nastat će ženski i muški spermiji. Jajna stanica sadrži samo X-kromosom pa će djetetov spol ovisiti o tome hoće li je oploditi jedan ili drugi, tj. muški ili ženski spermij.


2 komentara:

  1. Oslikala Ana Jakić Divković, izdanje Grafika, Osijek

    OdgovoriIzbriši
  2. Dragi čitaoče, nauči voljeti, da bi volio sebe kakvim si bio i druge kakvi jesu. Budi čovjekom!

    OdgovoriIzbriši