Kako je ŠmigulinSU zamijenjena za GugulinSU

 

Snježilo je danima. Polja i doline mamile su svojom bjelinom a još više glatkom korom po kojoj se moglo spuštati do mile volje. A djeca Šmigulingrada su to znala iskoristiti. Nije trebalo dugo nagovarati ŠmigulinSu da se pridruži Šmigulinu. Zaštićeni vunenim kapama i toplim odjelima, uživali su sanjkajući se a potom grudajući. Pahuljice su postajale sve gušće i gušće. - Ne spuštaj se više -, upozoravao je svoju prijateljicu Šmigulin, bojeći se da je ne izgubi, no ona, kao i uvijek, nije marila za savjete. I tako je Šmigulin u jednom času više nije mogao pronaći. Bilo je tu još djece iz susjedstva i iz škole, ali ni oni nisu vidjeli malenu Su. Bojeći se roditelja, najprije se javio Ristoru zaduženom za ispravljanje njihovih pogrešaka. No, ona baš kao da je propala pod zemlju. Šmigulin se jako uplašio. Ta mu misao nije dala mira. Čuo je on da na Svijetu postoje zla stvorenja bez duše koje je Zlavještica načinila na njihovu sliku i priliku i da ih zovu Gugulini. Istina, nitko ih nikada nije vidio tek bi roditelji povremeno znali reći svojoj djeci: u tebe kao da je ušao Gugulin. Isto je tako znao Šmigulin, da ih Zlavještica za kaznu šalje u podzemlje, Raiskl, ali i da neke zauvijek poništava. Još se jače uplašio Šmigulin. A kako i ne bi kad je ŠmigulinSu bila svojeglava. Možda ju je Zlavještica zamijenila Gugulinkom pitao se a upravo se to i dogodilo nakon što joj je pahuljica uletjela u oko.
- Moram potražiti Andua, dosjeti se očajan Šmigulin. S Anduom je Šmigulin bio jako dobar a Andua je Ristor često slao u podzemlje,jer je tako stajalo u opisu njegovog radnog mjesta!
- "Učini to samo za mene Andu i nađi je!", cvilio je već lud od bola Šmigulin.
I tako Andu uistinu siđe u podzemlje, pronađe je , ali je nije mogao vratiti jer ga ona nije prepoznala.
"Iako ti to ne bih smio reći Šmiguline,prema našoj Knjizi mudrosti, samo je ti možeš spasiti, iako ne znam kako, jer to ne piše. To moraš sam dokučiti! Idi i pokušaj!"
Sjedila je gotovo već smrznuta,sama, u kutu. "To sam ja, draga Su!", pokušavao ju je uvjeriti Šmigulin, no ni njega nije prepoznala.
Nije mogao uvjeriti ni Čuvarapodzemlja koji je samo gromoglasno urlao:"Dokaži !"
A Šmigulin nije znao što da dokaže ni kako, tek je gorko plakao, grleći je. Tada mu jedna suza padne u njeno začuđeno oko, pa druga i treća i u oku joj se počne nazirati toplina.
" To si ti, dragi moj Šmiguline! ", napokon usklikne ona, prepoznavši svoju maramicu i Suzenezaborava. Raznježio se Šmigulin a raznježio se i Čuvarpodzemlja nad tolikom ljubavi pa je odmah otvorio Teškavrata.
Kad su se ponovno našli na snježnoj livadi, Su se više ničega nije sjećala. Samo se po običaju obrecnula na svog prijatelja Šmigulina koji ju je sa smiješkom promatrao. – "Što tu samo stojiš? Do sada si se već mogao tri puta spustiti niz brijeg!" - Nije, naime, mogla shvatiti snagu ljubavi jer je za to bila još premala.