Šmigulin-Ljubav

U Šmigulingradu je postalo vruće tih dana. Duremocije su ubrzano dodavale drva u Dubokikamin, dok su Do,Re,Mi,Fa,Solapovisilice veselo lepršale zrakom jer se Šmigulin zaljubio! A kad se nečije srce zaljubi, povisilica nikad dosta!
Šmigulin je osjećao veliku toplinu oko svojeg srca svaki put kad bi pogledao ŠmigulinSu. A simpatija je među njima trajala još od onih dana kad su se njihove majke srele u samoposluzi. Šmigulin nije znao kako da joj to saopći. Da li u vrijeme šetnje, da li u vrijeme dok briše suze njezinom maramicom, ili u pauzi školskog sata. Tek, Velikoj Mimi to nije moglo promaći. Da je Šmigulin zajapuren svaki put kad pogleda malu Su, već je primjetila a sada mu se još počelo rumenjeti lice i plesti jezik. „Mora da su Emocije veoma jake i da previše drva dodavaju u vatru“, zaključila je odlučivši porazgovarati s njima. Jer ovako dalje nije moglo. Šmigulin nije mogao pratiti nastavu i sve je zaboravljao. A još je toliko toga bilo pred njim i za neku ozbiljniju ljubav nije bilo vrijeme, ali tako je to s ljubavi, uzdahnula je, sjetivši se svoje, davne. Velika Mimi nije nikada imala djece. Njena djeca su bila njen razred otkako se njen dragi izgubio u Svemiru. A bilo je to još u vrijeme kad su Svemirom vladali Plavemaglice i Vulkanskižar. Šmigulilend je bila u opasnosti, grad Čudograd je bio u opasnosti a i svi Šmigulini veliki i mali bili su u opasnosti. Postojala je mogućnost da Velikakupola pukne i sve ih usisa Zločestisvemir. A to Velikovijeće Čudograda nije moglo dopustiti. Među dobrovoljcima bila je i ljubav Velike Mimi koja se još tada zvala samo Mimi i išla je u školu Čudesnih puteva baš kao i svi njeni vršnjaci. Dobro se sjećala da je često osjećala vatru u predjelu srca, da su joj obrazi gorjeli pri samom pogledu na svog izabranika i da joj je mama branila tu ljubav jer je on od nje bio puno stariji.“ Nije on za tebe, nije on onaj pravi, još si dijete i ne znaš razlikovati ljubav od simpatije!“, savjetovala joj je. Da nitko ne zna što je pravo za tuđe srce, moglo se zaključiti po tome što Mimi više nikada nikoga nije tako voljela.. To joj je ponekad smetalo, jer nema mudrosti bez iskustva, no Mimi je to nadoknađivala svojim radom i neprekidnim čitanjem. Zato su je i prozvali Velika Mimi. Postala je učiteljicom. Mala ŠmigulinSu nije imala pojma da je Šmigulin voli. To što je neprestano povlači za pletenice, što je ponekad
„ bubne“ u leđa ili čak sruši na pod, nije smatrala ljubavlju. Bila je, dapače, žalosna, jer nije shvaćala što je učinila svojem prijatelju Šmigulinu da je on tako kinji. No, da to spada u takozvane znakove velike ljubavi nitko je nije podučio.
Tek kad joj je Velika Mimi objasnila da osim ovih velikih postoje i mali znakovi ljubavi a to su poklonjena maramica, šaputanje na satu, izmjenjivanje poruka pod klupom, shvatila je da je i njoj Šmigulin drag. Ali to curice iskazuju na jedan a dečki na drugi način. Tako možete odmah znati tko je curica a tko dečko, od samog početka, smješkajući se pričala je to Mimi Šmigulinmamama koje su uvijek bile jako znatiželjne dok su bile trudne.