Obitelj na Gornjem gradu

Vrijeme je da se malo odmaknem od Šmigulina i vratim u dane njegova začetka. Desilo se to u vrijeme kad se još po kavu išlo preko " meje", dinar gospodario a " milicajci" utjerivali red.
U doba moje sreće! Tek danas, toliko godina kasnije shvaćam što je Tolstoj htio reći svojom čuvenom izrekom da su " sve sretne obitelji sretne na isti način a nesretna svaka na svoj!" Tako Vam ( konačno) predajem ovu zbirku ( zbrku) osjećaja s veseljem i nježnošću proživljenog. Ne zbog ( tadašnje) mladosti, ne zbog ( sadašnjih) ispunjenja težnji, već zbog onog nikad više ponovljenog osjećaja spokoja i ljubavi u mojemu tijelu. Danas sam ( i opet) na početku. Kao u dvadesetima, snivam snove o ( sretnoj) budućnosti, djeci koju sam već rodila i unucima koje sam već ugledala. Ostala sam sama kao knjiga bez predgovora. Zato Vas i molim da ovaj mali ( premali) " pušlek" mojih riječi, prihvatite kao dio moje osobnosti, kao nečeg samo vama povjerenog, koji ste proživjeli ili prošli isto, kao " Predgovor", jer dobro znam da svaka knjiga žudi za predgorom, bez kojega se je ( misli) ne bi moglo razumjeti.

S ljubavlju VašaMama Šmigulin