Seks, zdravlje i kuhinja

Kad pređeš tridesetu, već jedva znaš što je seks, jer imaš dvoje djece, umornoga muža, ti si umorna, svi su oko tebe nervozni jer su umorni, i seks ti dođe kao višak. Kao kolač nakon obilnoga nedeljnog ručka. Koji deblja i čijim se pretjeranim uživanjem može dobiti šećerna bolest. A naši muževi ne žele da se razbolimo.
Kad pređeš četrdesetu, seks je već pravo čudo. Čudo koje ti se dogodi nakon ne znam kojeg odlaska frizeru, kupnje nove haljine, napikavanja u pretijesnim i previsokopetnim sandalama, tretmana kod kozmetičarke.. Čudo koje ti se dogodi kad muž ne uspije kod neke nove pa se napali al se srećom istovremeno i ne raspali, budući si uspješno sakrila izvod sa kreditnih kartica. Jer onda ne bi više „mogao“, a ti se sve to potrošila da bi on „mogao“.
Iza pedesete , moraš tražiti novoga!
Kao novu perilicu ili novi televizor, najednom ustanoviš da više ne rade. Da su im otišli dijelovi.
Koja ne misli tako, nek mi se javi! Ali nek ne mulja da ne misli! Jer odkud tolike glavobolje, vrtoglavice, " veksli"?
Navratim jučer mojoj frizerki. A ona sva crvena u licu, teško diše, uznemirena. Ima povišeni krvni tlak. Preporučujem joj nekog "kuferaša". Kao terapijsku dopunu!
Ajme, ne preporučuj mi, vrisne.
Zar mi nije bio dosta onaj Srećko? On bi pak samo f.....( tko bi dovijeka umjesto njega životne tegobe " vukao"), kukala je.
Istina da tada nisam znala za povišeni krvni tlak, još je dodala, već samo za tlak u kuhinjskim cijevima. I mislila - što će mi ova lijenčina. A danas znam, tužno je dovršila misao. Samo što si je on našao mlađu, puno mlađu, neku oko četrdesete!
Eto ti ženske sudbine. Ona ne bi kad on bi!
Ona bi kad on ne bi.
Oni bi kad on ( više) ne može.
I, što se tu, dakle, (još) učiniti može?
Možda je svemu kriva hrana jer idući kroz želudac mimoiđe srce.
Moja draga prijateljica Mima, kaže da nju njezin mužić uopće ne vidi pokraj punjenih paprika.
Jer one su za njega svetinja!
Iako nisu i za nju. Jer se od njih deblja. Zato što ih kuša u vrijeme kuhanja, kuša prije no što servira, jede ih dok još nitko ne jede, počisti lonce od nepojedenih. A gdje su još svi oni paprikaši, gulaši, punjena jaja, sarmice, pečeni piceki, patkice, itd, itd
I dok trbusi rastu, strast jenjava kao tok rijeke ispred ušća.
I na kraju se ulije u more zaborava.
Vidite, kada sam se ja tek udala, nisam imala pojma o kuhanju. Kuharicu mi nitko nije kupio, mama je bila daleko, telefona nije bilo.... Pa sam se dosjetila.
Kupujući špinat, istovremeno sam zamolila i za recept.
Dobra kumica je odmah shvatila moje muke jer je i sama nekad bila mlado udata i još imala strogu svekrvu, te mi je rado, detaljno odala prethistorijsku tajnu ljubavi : Špinat prokuhajte. Zatim ga ocijedite i što sitnije nasjeckajte. Pripecite na malo ulja nešto brašna, pa kad brašno pozlati, ubacite isjeckani špinat, podlijte ga mlakom vodom i promiješajte. Na kraju posolite i po želji popaprite te dodajte vrhnje.
Toliko bih toga još pitala dobru kumicu ali bilo bi me sram, pa sam prečula ono o podlijevanju mlakom vodom Dugo moj suprug nije znao zašto jede zgrudani špinat, sve dok sama nisam shvatila kako ga dobiti glatkog i jestivog.
A tek kada je dobio šnicle od picekovih bataka za što je bilo krivo jedno davno ljetovanje?
Pred samu moju maturu, naime, ljetovale smo moja mama i ja u Brelima. Gazdarica nam bila mlada, vrijedna, dobra , i u to vrijeme neiskvarena turizmom. Pogodili mi s njom i ručak, a u vrijeme ručka često pokasnile jer se nismo mogle rastati od mora..
Toga dana, ne želeći da jedemo ohlađeno, donese nam ručak na plažu ispred njezine kuće. Spremila nam je pohane pileće šnicle. Nikada neću zaboraviti te šnicle. Žuti, hrskavi, fini da finiji ne mogu biti.
Postavši mladom zaljubljenom suprugom, sjetim ih se, pa kupim piceka. I odrežem batake. Ali oni nisu ličili na šnicle. Da picek ima i bijelo meso nisam ni pomisila. Ne odustajući pred tako nevažnom preprekom kao što su kosti, uzmem bat za omekšavanje mesa, pa ih stanem tuči.
Tučem ih ja tučem , ali oni i dalje batacima ostali. Što ću sada, za neko novo rješenje više nije bilo vremena. Te ih spoham i serviram.
Moj muž, uredan i pedantan kakav je bio, stane jesti viljuškom i nožem, polako, te kako bi na koju smrskanu košćicu naišao, uredno bi je ispljunuo prvo na vilicu, pa na rub tanjura. Mislio čovjek da tako treba biti, sve dok se nije dosjetio, pa me zainteresirano pogleda i upita: Da nije možda ovaj picek doživio saobraćajnu nesreću, na što se ja rastužim i sve priznam.
Još i danas u našem sjećanju, ljubavi i braku, važno mjesto zauzima taj picek. Pa kad nešto krene krivo, samo kažemo - i opet picek koji je doživio saobraćajku ??
Isto bismo mogli reći i za ( našu) ljubav!










.

I kuferaši

I kuferaši su, ne samo sponzoruše, isto tako sveprisutni u modernom društvu.
Jer, kako Vam je drage moje, već do sada moralo postati jasno, muški rod izumire. .
Pokažite mi još ono malo, pravih, rasnih, testosteronom nabijenih primjeraka koji jedva čekaju da vas uhvate za guzu potaknuti na to majkom prirodom.
Stoga, oni su jako na cijeni.
I paze kome i što daju!
Moglo bi se ( čak) reći, za koliko.
No to i nije tako čudno, kad im pogledamo plaće i penzije.
Misle - ako smo već bili toliko nepažljivi u mladim danima, krajnji je čas da pripazimo na budućnost. Inače nam neće biti laka!
Kuferaši su, dakle, prinčevi novoga doba u poodmaklim godinama, koji traže neku dobrostojeću samicu, rastavljenu ili udovicu, uz to dobru kuharicu, dobru spremaćicu i pažljivu njegovateljicu.
Kad bi bili iskreni, oglas bi glasio ovako:
-Davno rastavljen, s jednim odraslim djetetom, redovno i kvalitetno održavajućih bitnijih dijelova tijela, s malom plaćicom, još manjom očekivanom penzijom, bez stana, bez televizora, bez automobila, ali s dobro uščuvanom garderobom, spreman da s vama ( ne) dijeli troškove života i da za vrijeme dok " kuferira" izdaje svoj, unajmljeni stan, u podnajam.
Uzmimo za primjer jednog uvaženog zagrebačkog dotepenca.
Baš kako smo rekli, davno rastavljen, sin mu odrastao kod ( bivše)žene, maestro.
Hvala dragome Bogu, znao bi govoriti, što sam se rastao.
Hvala dragome Bogu ( i mojemu ocu), još bi zahvaljivao, što me je dovoljno tukao pa sam zapamtio sve one note koje danas reproduciram.
Hvala Bogu da mi to još i netko plaća, a to što mi malo plaća ionako nije važno, jer se snađem.
Pa kako se snađeš, pitali smo ga, želeći poput njega putovati, uživati na raznim domijencima, i ne mariti za svoj jedini jedincati kufer, nikad kupljeni stan, auto ili televizor.
Pa to ti je lako, podučio nas je, jer me moja matična kuća i hrani i oblači.
S osnovnom plaćicom kupujem samo kozje mlijeko da duže ostanem jarcem, plivam tri put tjedno da ( nekako) isplivam, ne moram misliti gdje ću provesti večer ni što obući, a što se žena tiče, sve će one doći u kazalište ( k meni) prije ili kasnije. (Ovo kasnije mislio je na udovice.) Ja samo odabirem. Ponudim im besplatno mjesto u " našoj" loži, jeftini sok ili kavicu u našem restoranu a nakon toga one mene, za zahvalnost, zovu na sarmice, pa na francuske salatice, pa na punjena jaja, kupuju poklone a ja njima, zna se! Jedino što ( još) imam.I odmah im dam do znanja da više nemam ( i ne dam) pa ako hoće, hoće. A one hoće pa hoće! Samo moram paziti da se (slučajno) ne zaljubim..
Ovo posljednje nam baš nije bilo jasno, no možemo ga pitati što je mislio, neke subote u "Servusu".

Ili, jedan drugi!
Još mladoliki, uvijek dobro raspoložen, bez posla, navodni povratnik sa Kariba, na kojima je ostavio ženu i tri sina, a on je, evo malo skoknuo u Croatiu da se nadiše zraka.
Jer tamošnji ga zrak guši!
Provozao bi nas, ali su mu automobil marke Porsche, netom ukrali, gadovi, pa se sada vuče po policiji , čak je jednu od noći proveo u pritvoru jer je psovao državu i sve u njoj.
" Vidjet će već "oni", vikao je Trgom, kad se vratim na Karibe, ispričat ću svima kakvi smo i kako je " kod nas".
Čula sam da je živio jedno vrijeme s nekom ženom, pa onda s nekom drugom, pa s trećom.
I danas živi s nekom. I dalje nezaposlen, nahranjen, dobre volje, još traži ukradeni auto a na ženu i sinove na Karibima je zaboravio.
Sad telefonira jedinoj kčerki u Beč, prasica, ne pita za njega, govori, a ona njegova bivša, iz Croatie, ne da mu vidjeti djecu, njegova tri sineka, jedan drugome do uha!
A što joj je skrivio? Što je on jadan uopće kome skrivio?
Priča se da je svojevremeno nešto zgriješio dok je radio kao službenik u banci i da ne može već godinama dobiti pasoš. Kako je samo onda našao tu ženu na Karibima i koja su mu to druga tri sina i kčerka uopće?.
A on uvijek lijepo odjeven, ljubezan, ženama mio i drag, s vozačkom dozvolom ali bez auta, s ključevima od stana ali bez stana, s lisnicom ali bez novca, s mobitelom ali bez kartice, pa si ti misli!
Tko ne bi (po)želio takvu nezaposlenost i takvu državu.
Povjerila mi se jedna moja znanica
"Znaš, kad bolje razmislim, ja sam oduvijek bila emancipirana, mislim, oduvijek sam muškarce smatrala ravnopravnima!"
"I ja", rekoh pa skrenem pogled jer je upravo prolazio jedan ravnopravni.
Kuferaš!
Za to mi nije trebao drugi pogled! Uopće!