Gospodin B i gospodin Lj

Ne, ja nisam gospođa B!

Ja samo noć pretvaram u dan

na njegovom ramenu!

Ja sam, u stvari, gospođa Lj ( još)

i ovo nije stan gospodina B.

Ne, Vi to ne biste mogli razumjeti

ni da Vam satima pričam...

Gospodin B?

On je bio ( hvala Bogu više nije)

moja najveća i jedina ljubav.

Gospodin LJ?

I on je bio ( više hvala Bogu nije),

moja najveća i jedina ljubav.

Svaki je posjedovao polovicu

moje ljubavi,

iako gospodin Lj još i dvije trećine

zbog naše zajedničke djece (dvoje),

Gospodin B je obožavao žive boje!

Žutu, crvenu,

narandžastu,

premda je najčešće hodao gol

dok bi se ja smijala:

" Vidi, vidi!"

i plakala od sreće ( istovremeno),

znajući da je moj,

i da opet može biti moj,

Često smo usnivali

pripijenih usana,

pridržavajući se za mjesec i zvijezde,

izdizali iznad neba,

iznad sebe,

iznad svega.

Pa ipak,

to je bila i ostala samo

jedna trećina od polovice,

i nije bila dovoljna da izustim - da, ja jesam gospođa B,

i ovo je stan gospodina B,

ne, nije bila dovoljna

za cjelinu,

zato jer ja uopće ne znam

računati...   

Oženjeni muškarac

Podsjećala bi me često

moja pokojna majka,

da oženjeni muškarci

i nisu muškarci.

"Oni su muškarci, dijete,

govorila bi mi,

samo preko tjedna,

ali nisu i preko vikenda

ni preko blagdana

ni za Božić,

ni za Novu godinu, oni nisu muškarci,

niti za vrijeme ljeta, niti u vrijeme skijanja,

oni su muškarci tek kad dođe ponedeljak, i

tada će ti stizati poruke poput :

Kako si i s kim provela nedelju,

je si li mislila na mene?

U ponedeljak i nakon praznika

kad sve duše počinju raditi ,

tvoja bi se odmarala,

umorna  od siline ljubavi i

očaja

što te nije nazvao, taj oženjeni muškarac.

A on te i nije mogao nazvati, dijete,

jer je morao prisustvovati obiteljskom ručku,

jučer je ženu vozio u bolnicu na kontrolu

a neki dan, ono kad nije došao,

dobio je unuka, drugog, pa sada slavi.

I to u ponedeljak slavi, znam, kad nije za slavlje,

jer ponedeljkom,

on bi  ( barem) trebao biti tvoj.

Zapamti već jednom, dijete,

da oženjeni muškarac i nije muškarac,

ponavljala bi mi i opet moja majka,

jer miriše po bračnom krevetu,

po neprovjetrenoj kuhinji,

ili po deterđentima koje njegova žena voli.

On te zove tek onda kada se dobro naspavao,

najeo, odmorio, i sada zapravo, u ponedeljak,

on i ( opet) nema vremena ( za tebe)

 jer mora nadoknaditi

što nije radio,

a ti bi htjela da bude s tobom.

A to ne ide, dijete,  jer on je oženjen muškarac

i mora donjeti plaću,

i mora reći gdje je jučer bio, i

ne smije mirisati na tvoj Chanel, niti na doručak u Maloj kavani,

ne smije mirisati na tržnicu cvijeća niti na vaša mirisna jutra.

On mora mirisati na brak, djecu, unuke, davno nezanimljivu ženu,

vikendicu na moru, malu drvenu kuću u planini, zemlju, travu!

I što će ti onda muškarac koji nije ( svakog dana) muškarac,

ponavljala bi mi po ne znam koji put moja pokojna majka,

a danas ja,

svojoj djevojčici,

kad (ne) dođe nedelja.