Podsjećala bi me
često
moja pokojna majka,
da oženjeni muškarci
i nisu muškarci.
"Oni su muškarci,
dijete,
govorila bi mi,
samo preko tjedna,
ali nisu i preko
vikenda
ni preko blagdana
ni za Božić,
ni za Novu godinu, oni
nisu muškarci,
niti za vrijeme
ljeta, niti u vrijeme skijanja,
oni su muškarci tek
kad dođe ponedeljak, i
tada će ti stizati
poruke poput :
Kako si i s kim
provela nedelju,
je si li mislila na
mene?
U ponedeljak i nakon
praznika
kad sve duše počinju
raditi ,
tvoja bi se odmarala,
umorna od siline ljubavi i
očaja
što te nije nazvao,
taj oženjeni muškarac.
A on te i nije mogao
nazvati, dijete,
jer je morao
prisustvovati obiteljskom ručku,
jučer je ženu vozio u
bolnicu na kontrolu
a neki dan, ono kad
nije došao,
dobio je unuka,
drugog, pa sada slavi.
I to u ponedeljak
slavi, znam, kad nije za slavlje,
jer ponedeljkom,
on bi ( barem) trebao biti tvoj.
Zapamti već jednom,
dijete,
da oženjeni muškarac
i nije muškarac,
ponavljala bi mi i
opet moja majka,
jer miriše po bračnom
krevetu,
po neprovjetrenoj
kuhinji,
ili po deterđentima
koje njegova žena voli.
On te zove tek onda
kada se dobro naspavao,
najeo, odmorio, i
sada zapravo, u ponedeljak,
on i ( opet) nema
vremena ( za tebe)
jer mora nadoknaditi
što nije radio,
a ti bi htjela da
bude s tobom.
A to ne ide, dijete, jer on je oženjen muškarac
i mora donjeti plaću,
i mora reći gdje je
jučer bio, i
ne smije mirisati na
tvoj Chanel, niti na doručak u Maloj kavani,
ne smije mirisati na tržnicu
cvijeća niti na vaša mirisna jutra.
On mora mirisati na
brak, djecu, unuke, davno nezanimljivu ženu,
vikendicu na moru,
malu drvenu kuću u planini, zemlju, travu!
I što će ti onda
muškarac koji nije ( svakog dana) muškarac,
ponavljala bi mi po
ne znam koji put moja pokojna majka,
a danas ja,
svojoj djevojčici,
kad (ne) dođe nedelja.
Nema komentara:
Objavi komentar