Gospodin B i gospodin Lj

Ne, ja nisam gospođa B!

Ja samo noć pretvaram u dan

na njegovom ramenu!

Ja sam, u stvari, gospođa Lj ( još)

i ovo nije stan gospodina B.

Ne, Vi to ne biste mogli razumjeti

ni da Vam satima pričam...

Gospodin B?

On je bio ( hvala Bogu više nije)

moja najveća i jedina ljubav.

Gospodin LJ?

I on je bio ( više hvala Bogu nije),

moja najveća i jedina ljubav.

Svaki je posjedovao polovicu

moje ljubavi,

iako gospodin Lj još i dvije trećine

zbog naše zajedničke djece (dvoje),

Gospodin B je obožavao žive boje!

Žutu, crvenu,

narandžastu,

premda je najčešće hodao gol

dok bi se ja smijala:

" Vidi, vidi!"

i plakala od sreće ( istovremeno),

znajući da je moj,

i da opet može biti moj,

Često smo usnivali

pripijenih usana,

pridržavajući se za mjesec i zvijezde,

izdizali iznad neba,

iznad sebe,

iznad svega.

Pa ipak,

to je bila i ostala samo

jedna trećina od polovice,

i nije bila dovoljna da izustim - da, ja jesam gospođa B,

i ovo je stan gospodina B,

ne, nije bila dovoljna

za cjelinu,

zato jer ja uopće ne znam

računati...